Hrabrost i strah su dva suprotstavljena stanja koja imaju snažan utjecaj na ljudsko ponašanje i postupke. Hrabrost se smatra pozitivnom osobinom koja omogućuje ljudima da postignu svoje ciljeve i izazovima se suoče bez straha, dok je strah obično negativna osobina koja usporava ljudsko postupanje čineći da se ljudi osjećaju nesigurno i nesigurno.
Hrabrost nasuprot strahu
Mark Twain je rekao da je hrabrost otpor strahu i ovladavanje strahom, a ne izostanak straha. U psihologiji kažemo da nije hrabar onaj koji se ničega ne boji. Ne, jer kakve vrline primjerice posjeduje osoba koja se ne boji skočiti sa Starog mosta u Mostaru, s visine od 21 metra? Taj skok je samo odsutnost straha, ali ne i nužno hrabra.
Hrabra je ona osoba koja se nečega boji, ali na kraju skupi hrabrosti i učini to. Primjerice, majka skače u rijeku nakon što je dijete palo u vodu, iako se boji vode i ne zna plivati. Dakle, ne blokira ju strah da skoči i spasi svoje dijete.
Sasvim je normalno bojati se i osjećati strah. To su normalne emocije. Također je OK razgovarati o svome strahu iako su nas kao male učili da nije dobro da se bojimo i da uvijek moramo biti jaki i hrabri kao neki junaci iz Marvelovih filmova. To se posebno odnosi na dečke i odrasle muškarce koji kada osjete strah, najčešće ga negiraju i glume da se ne boje.
Imala sam klijenta koji je na nagovor prijatelja skočio iz aviona u smrtnom strahu da ne bi ispao kukavica, i od onda se bori s paničnim poremećajem. Upravo takve osobe, koji sebi priznaju da ih je strah i dođu na psihoterapiju su hrabri ljudi. Iako se boje, neugodno im je govoriti o sebi i otvoriti se, ipak dođu i zatraže pomoć.
Što je hrabrost i tko su hrabre osobe?
Hrabra je i žena koja se odvaži doći na terapiju jer ju suprug emocionalno zlostavlja. Hrabra je i mlada žena koja pati od socijalne fobije (socijalna anksioznost) koja doživljava užasni tjeskobu u društvenim situacijama i prilikom izlaganja na sastancima. Hrabri su i ljudi koji se boje aviona, ali ih prilike natjeraju da to učine. Hrabri su i oni koji se ne boje izraziti svoje mišljenje koje se razlikuje od mišljenja većine. Hrabri su i oni koji znaju odlučno reći ‘’ne’’ ili prekinuti toksične odnose, itd.
Strah je povezan s boli
Strah je sasvim prirodna i normalna emocija. Strah nije ni dobar ni loš odnosno ne spada u negativne osjećaje. Strah je zapravo poruka naše psihe da ima tu nešto što bi nas moglo osobno ugroziti ili povrijediti naše vrijednosti.
I strah ima svoje nijanse, stoga ako je usmjeren na neke buduće događaje, onda govorimo o strepnji. Kada govorimo o strahu od budućnosti, govorimo o oprezu i to je strah malog intenziteta, kao i trema, sumnja, tjeskoba, zabrinutost. Dakle, bojimo se događaja i stvari za koje mislimo da su iznad nas te da ugrožavaju našu egzistenciju. To je najsnažniji strah koji osjećamo onda kada mislimo da su dovedene u pitanje naše najveće vrijednosti, a to su naša djeca, karijera, posao, rastava braka, i naravno sam život.
Kao što nam bol signalizira da je ugroženo naše tijelo, tako i strah signalizira da je dovedena u ugrozu sama osoba, njezin ego i sustav vrijednosti. Ljudi koji su pretrpjeli mnogo straha u životu su zapravo ljudi koji su mnogo trpjeli i koje je boljelo. Dakle, strah je povezan i sa boli.
Odgovori o vašem strahu duboko su zakopani u vašoj podsvijesti
Osluškujte više svoje srce, jer naš razum često griješi, dok je srce nepogrešivo, jer nas iznutra upozorava kada nešto ne štima, tj. da nešto treba učiniti. Ponekad se nađemo u situaciji da smo pored nekih osoba uz koje osjećamo nelagodu, a srce nam govori da možda s takvim ljudima budemo oprezni.
S druge strane, ako ste se puno napatili u životu, bili iznutra izranjavani, i bojite se kako ljudi kažu i svoje sjenke, onda je vrijeme da nešto poduzmete. Vrijeme je da posjetite psihijatra ili psihoterapeuta.
Čega god se vi bojali, odgovore možete pronaći samo u psihoterapiji, tražeći uzroke jer leže duboko u vašoj podsvijesti. Nećete zasigurno pronaći odgovore u farmakoterapiji, zato što će lijekovi, koji su naravno ponekad neophodni, samo ublažiti ili otkloniti simptome, a strahovi će i dalje biti prisutni.
Postoje i situacije u kojima kod osoba, koje su jako dugo bile izložene strahu (duboke traume izazvane zlostavljanjem u djetinjstvu, ratne traume, bullying u školi, itd.), nastaje poremećaj straha. Sav taj nakupljeni strah koji se nataložio, najčešće preraste u panični napad – osjećaj da se gušite i umirete. U tom slučaju za liječenje je potrebna i terapija lijekovima i psihoterapija.
Panika – osjećaj lebdeće opasnosti
Panika nije dio straha. Panika je potpuno drugi osjećaj i govori da me ugrožava sila kojoj ne mogu pobjeći, i koja je jača je od mene. Panična reakcija je specifična i vezana je uz vrijeme, jer uspaničena osoba misli da nema vremena. Postoji i tzv. kolektivna panika, koja nastaje kada je neka velika grupa ugrožena i kada svaki pojedinac traži rješenje za sebe (pandemije).
Panika se ‘’hrani’’ negativnim sadržajima koje konzumiramo i negativnim informacijama. To smo najbolje vidjeli za vrijeme pandemije. Upoznala sam i u svojoj najbližoj sredini, inače razborite osobe koje su se ponašale naprosto nerazumno. Naravno da ovakve i ine situacije pozivaju na strah koji se zove oprez.
Međutim, uz umjerenu dozu opreza, treba nastaviti živjeti normalno i ne dopustiti da panika preraste u stanje užasa koja osobi može totalno blokirati normalno funkcioniranje jer je to emocija koja kaže da nema izlaza.
Kako probuditi hrabrost i ne dopustiti da strah upravlja vašim životom
Ako ste se negdje prepoznali, za početak napravite ovaj mali test.
Za početak, napravite popis stvari kojih se bojite.
Zatim si priznajte što vas užasava i čega se bojite.
Suočite se s vašim strahom ili strahovima, sami ili uz stručnu podršku. Zatim učinite sa strahom baš ono čega se bojite – je li to strah od autoriteta, strah da izrazite svoje mišljenje, da kažete prijatelju koji vas je iskorištavao sve što imate za reći, strah da kažete dečku ili suprugu da ste ga prevarili i da vam je žao, itd. Lista može biti poduga. Nema veze. Suočite se svakim strahom ponaosob. Idite polako iz jednog u drugi. To će vas naučiti da živite sa strahom, međutim, naučit ćete da vas strah ne blokira.
Posvetite više vremena duhovnom rastu
Ne moram posebno naglašavati da svi oni koji imaju dugotrajne ili pretjerane strahove, svakako potraže liječničku pomoć. Osobno ne preporučam takvim osobama da se sami pokušavaju suočavati sa svojim strahovima, jer bi ih oni mogli slomiti.
Ono što mogu napraviti i takve osobe, a i vi ako se suočavate sa strahovima malog intenziteta jeste da svaki slobodan trenutak provedete u duhovnom životu, jer duhovnost prije svega ima blagotvoran i iscjeljujući učinak i smirit će simptome vašeg straha. Još jedan koristan savjet koji vam mogu dati jeste da naučite pravilno disati trbuhom, kao bebe. To je svakako prva pomoć za duboko smirivanje.
I za kraj, kao što reče Ivo Andrić – ”Slabe i plašljive ljude strah nagoni da rade upravo ono čega se najviše boje.”
Autorica: MSc. Mirella Rasic Paolini, Specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje
PROČITAJ JOŠ:
5 načina kako se osloboditi straha
Anksioznost simptomi: Koji je stvarni uzrok i korijen problema?
Transcedentalna meditacija: Duboka relaksacija i unutarnji mir