Kako prestati brinuti o onome što drugi misle?

Mnogi ne znaju što žele i što im je stvarno potrebno, pa idu linijom manjeg otpora i svoje ponašanje modeliraju na temelju ono što vide oko sebe, odnosno, mišljenja drugih ljudi. Igraju na sigurno. „Budi kao drugi, ako pogriješiš, nećeš biti osuđivan.“ „Ne ističi se previše, inače si prvi koji će dobiti po glavi!“ – misle se. Izbjegavaju konflikte, kritiku i osuđivanje iz straha da ne budu odbačeni, ismijani ili prozvani „čudnim“. Toliko im je stalo do toga što njihovi roditelji, prijatelji, susjedi ili kolege misle da im dopuštaju da diktiraju njihovim životima. Kakvu odjeću će nositi, s kojim ljudima se družiti, koji posao raditi…

Otkuda dolazi strah od odbacivanja?

Prihvaćanje drugih (zajednice), sve do nedavno, bilo je pitanje preživljavanja. Većinu ljudske povijesti, biti izopćen iz zajednice, značilo je gotovo sigurnu smrt. Stoga ne čudi da imamo evolucijsku predispoziciju konformirati mišljenju i ponašanju grupe. Ali u 20. stoljeću, stvari su se malo promijenile. 

Tehnološkim napretkom i drastičnim promjenama u eko-socijalnim prilikama, veliki broj ljudi dobio je mogućnost „slijediti svoj put“.

U 21. stoljeću, postalo je sasvim „normalno“ imati svoj stil, biti drugačiji, slijediti svoje snove…itd., ali strah od odobravanja/mišljenja drugih i dalje je tu.

Možda nećete umrijeti ako ne dobijete niti jedan like na objavi koji ste stavili na neku od desetke društvenih mreža, ali sigurno se nećete osjećati ugodno i gotovo sigurno nećete opet podijeliti takav sadržaj. 

Bez obzira što „u teoriji“ možete što god zamislite, „u praksi“, većina i dalje radi ono što većina radi i odobrava.

„Glasovi drugih“, u vašim glavama, i dalje su glasniji nego vaš unutarnji glas. 

I to je ujedno i jedan od razlog zašto je toliko ljudi nesretno i izgubljeno – tuđe mišljenje cijene više od vlastitog.

Žive život koji im je netko drugi namijenio, u stalnom strahu od neodobravanja i odobravanja drugih.

Hvale se svojom „slobodom“, ali zapravo su robovi bezlične mase i njihovih like-ova (odobravanja), koji podsvjesno diktiraju svaku njihovu odluku. 

Ali to ne mora biti vaš život! 

Otkrijte sebe!

Imajte hrabrosti pronaći sebe i svoj put.

Ne bojte se priznati da se zapravo ne uklapate, da nikada ne možete biti kao većina – da ste drugačiji. 

Prisiljavanjem samog sebe da se uklopite i budete “kao svi” vodi postepenom gubitku samopoštovanja i samopouzdanja.

Može dovesti do raznih fizičkih i psihičkih poremećaja (nesanice, prejedanja, napada tjeskobe, depresije, živčanog sloma…) i stvaranja unutarnjeg razdora i konflikta između vašeg „autentičnog ja“ i „ja koji vam drugi kažu da trebate biti“.

Zato krize identiteta više nisu rezervirane za ljude u 40-tim, već pogađaju sve mlađe i mlađe osobe.

Sve veći broj mladih ljudi počinje shvaćati da „dobro utabani putevi“ i „glas većine“ nije ono što će ih dovesti tamo gdje oni žele biti.

Osjećaju se sputanima i zarobljenima, ali i dalje ih slijede jer lakše je biti dio krdo i dijeliti njegovu sudbinu – kakva god ona bila, nego preuzeti odgovornost za svoj život i slijediti svoj put, bez obzira na sve.

Prestanite živjeti u strahu!

Dok god živite u strahu od mišljenja drugih i slijedite većinu, ništa izvanredno se neće dogoditi u vašem životu.

Samo ljudi koji su učinili nešto što drugi nisu; nešto „nenormalno“, izvan prihvaćenih normi i poimanja većine, su oni koji su postigli nešto važno u svome životu.

Samo oni koji su bili ustrajni i spremni boriti se za svoje ideale i snove napravili su nešto izvanredno u svojim životima. 

A da bi i vi u tome uspjeli, trebate se zaputiti na put samospoznaje. 

Jednom kada počnete otkrivati sebe i prestanete se opsesivno brinuti o tome što će drugi reći i misliti o vama, stvari će se krenuti mijenjati u vašem životu. 

Vjerojatno na gore, jer ćete prvo morati proći kroz odbijanje, osude i kritiku, i naučiti se nositi s njima, kako bi nakon toga mogle krenuti na bolje. 

Ali jednom kada pobijedite strah od mišljena drugih, osloboditi ćete se ogromnog tereta i pritiska i otključati svoje emocionalne i mentalne kapacitete za rad na onome što vas stvarno ispunja.

Ako ne znate što je to – ne brinite, na vašem putu samootkrivanja, vaša misija će vam se otkriti.

Tako što ćete  vrijeme koje biste inače potratili strahujući od toga što će drugi misliti i usklađujući svoje djelovanje s njihovim očekivanjima, početi raditi na ostvarivanju (ili pronalaženju) vlastitih ciljeva. 

Slijedeći svoj put shvatit ćete da nije bitno što tko misli, želi i očekuje od vas, već što vi želite i tražite, jer to je jedino što je na kraju bitno!

A hoće li vam vaš put donijeti sreću i uspjeh?

Ne znam, ali znam da ih sigurno nećete pronaći hodajući putem koji nije vaš. 


Tekst: Nikša Đerek

popularno