Kako se izboriti sa sindromom uljeza i ne dopustiti da kontrolira vaš život?

Vrijedno radite, dobri ste u svom poslu, i često dobivate pohvale od kolega ili menadžera? Pa ipak osjećate neku nelagodu u tim situacijama, i sa strepnjom očekujete da se jednom otkrije istina o vama.
Ili ste tek došli u tvrtku, nakon uspešnog procesa selekcije. Izabrali su baš vas, među desetinama drugih kandidata. I umjesto da uživate u tim prvim danima na novom poslu, sad strepite da će netko od kolega ili šefova otkriti da ste prevarant i da su napravili strašnu grešku kad su se odlučili baš za vas?

Ako vam ove situacije zvuče poznato, ne brinite, niste usamljeni u tome. U pitanju je psihološki fenomen koji nam je poznat pod nazivom sindrom uljeza. A kako nam pokazuju istraživanja, čak 70% ljudi se suočava se sa ovim problemom u nekom periodu svoje karijere.

Kako uopće nastaje sindrom uljeza?

Kako se sindrom uljeza manifestira?

Kako se izboriti sa sindromom uljeza?

I kad uočite negativne misli, šta dalje sa njima?

Ovaj sindrom su objelodanile psihologinje Pauline Clance i Suzanne Imes još sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Nije u pitanju nikakvo mentalno niti fizičko oboljenje, nego psihološki fenomen.

Ostvareni i uspješni ljudi u nekom periodu svog žvota razviju uvjerenje, osjećaj, da nisu dovoljno kompetentni za posao koji obavljaju i da će ih u nekom momentu razotkriti kao prevarante.

Kako uopće nastaje sindrom uljeza?

Kako nauka kaže, uzroke treba tražiti još u djetinjstvu i ranom obrazovanju. 

Djeca koja su prirodno nadarena ili talentirana za neko poručje, lakše ostvaruju dobre rezultate u tim područjima. Obično im škola ili sport idu od ruke, i uz manje truda postižu više nego vršnjaci.

Međutim, u nekom trenutku izazovi postaju veći. Dolazi faza kada se mora uložiti više rada da bi se usvojilo neko novo znanje ili vještina. I u tom periodu osoba počinje da veruje da nije toliko spretna i sposobna koliko drugi misle. U isto vrijeme počinje se plašiti da će i drugi ljudi to uočiti, i tako je “razotkriti”. 

S druge strane, postoje i ljudi čiji prirodni talenti i nadarenost nisu bili dovoljno cijenjeni u periodu odrastanja. Oni formiraju uvjerenje da se uspjeh može postići jedino napornim radom, pa i ne pokušavaju da iskoriste svoje talente. 

Kako se sindrom uljeza manifestira?

Zamislite situaciju: menadžer je sazvao sastanak da bi predstavio neki novi projekt. Svi su dobili zaduženja, i poslije sastanka diskutiraju o tome. Rade se planovi, dodjeljuju konkretni zadaci, i svatko se sprema da odradi svoj dio posla.

U toj fazi, osoba koja je sklona ili je već razvila sindrom uljeza, postaje nervozna i počinje brinuti. Brine se da nešto neće (dovoljno) dobro napraviti, da se neće snaći i da će uskoro izaći na vidjelo da je prevarant koji je nekom greškom dospio u taj tim.

Šta onda radi? Dodatno se trudi oko svih detalja, radi više od drugih, i naravno završava sa uspjehom. Ali time nije zadovoljna, jer smatra da uspjeh dolazi zato što je imala sreće, zbog stjecaja okolnosti i drugih faktora, a ne zato što je sposobna i dorasla zadatku. 

Ovo ponašanje se ciklično ponavlja, a strah od razotrkivanja je svaki put sve jači.

I to nije jedini način na koji osobe sa sindromom uljeza same sebi otežavaju život

Znaju da odugovlače, da odlažu obaveze i sklone su samosabotaži. Rezultat toga je da im se često događa da poslove završavaju u posljednjem trenutku. Naravno, tada moraju više raditi, često i prekovremeno, da bi sve bilo gotovo u roku. I to ih onda učvršćuje u uvjerenju da su varalice i uljezi, jer moraju da rade mnogo više od ostalih.

Jako im je važna potvrda drugih ljudi da su dobro odradili posao. Zato se često trude da pronađu u kolektivu ljude koji će im biti mentori, i koji će procjenjivati i ocjenjivati njihov rad.

Naravno da je njegovanje i razvijanje mentorskog odnosa poželjno i korisno za obje strane. Ali kod ovih osoba je karakteristično to da od mentora stalno traže potvrdu da su na pravom putu i da dobro rade svoj posao.

Često osobe kod kojih je izražen sindrom uljeza imaju sliku o sebi kao nekom superheroju, svemoćnoj ženi, osobi koja pomaže drugima i riješava probleme. Možda biste mogli sebi dodijeliti i neku novu, manje zahtjevnu ulogu, zar ne?

Kako se izboriti sa sindromom uljeza

Prvi korak je, svakako, da se upoznate sa problemom.

Korisno je da znate kako ovaj sindom nastaje, kada i zbog čega. Zatim, da naučite da prepoznate okidače i misli koje se javljaju u tim situacijama.

Veliki dio problema je u tome što se ove misli javljaju automatski. Ono što možete da učinite je da razvijete mehanizam za njihovo prepoznavanje. A kada ih prepoznate, da znate da je to samo misao, a ne istina u koju morate povjerujeti. 

Kako da prepoznate negativne misli

Vrlo je vjerovatno da ih možete svrstati u neku od ovih kategorija:

nagađate šta ljudi misle (o vama), a rezultat nagađanja uglavnom nije dobar po vas

lijepite sebi neku negativnu etiketu: Baš sam glupa, nespretna, smotana…

predviđate loše ishode na osnovu nepostojećih dokaza

crno-bijelo razmišljanje: ili će sve biti super, ili je katastrofa u najavi, nema sredine

najviše vremena i energije provedete baveći se najgorim mogućim scenarijom

često se uspoređujete sa ljudima koji imaju više iskustva od vas, i ta poređenja nikad nisu u vašu korist

I kad uočite negativne misli, šta dalje sa njima?

Zapisivanje je vrlo korisna metoda. Zapisujte ih iz dana u dan, napravite listu i vidjeti ćete kako će s vremenom i prepoznavanje ići lakše.

Svaki naredni put kad se takva misao javi, detaljno je preispitajte.

Prvo što možete da činite je da potražite dokaz da je to što ste pomislili istina. Vjerojatno nećete moći ga moći naći..

Ako ste sigurni u neki negativan ishod, razmislite da li bi se i vaše kolege složile sa tim procjenama.

Prisjetite se da li ste u prethodnim predviđanjima bili u pravu. Koliko se vaših najcrnjih scenarija zaista i ostvarilo?

I na kraju, koliko vam je korisno, a koliko vam šteti, da vjerujete u tu misao? 

Posljednji korak je ujedno i najveća promjena koju trebate postići.

Za svaku negativnu misao nađite zamjenu. Smislite jednu drugačiju, ako ne pozitivnu, onda bar neutralnu.

Umjesto: “Baš sam glupa što to ne razumijem.” 

Možete reći: “Dat ću sebi malo više vremena da razumijem ovaj problem”.

Umjesto: “Nepažljiva sam, napravit ću sigurno neku grešku u kalkulaciji, poslat ću netočne cifre.”

Možete reći: “Hajde da provjerim kalkulaciju još jednom, moguće je da se potkrade neka greška.”

Naravno, ništa od ovoga ne dolazi lako, ni preko noći. Nećete se samo jednog jutra probuditi i postati nova osoba. Potrebno je dosta rada i vježbe, ali korist koju će vam donijeti taj rad je ogromna.

Zamislite koliko bi vaš život mogao biti drugačiji, ako biste povjerovali da zaista imate sve što vam je potrebno za sljedeći korak u karijeri, i da ga zaslužujete. 

Kako se vi suočavate sa sindromom uljeza? Pišite nam u komentaru.

Tekst: Mima Vilotijević

- Advertisement -

popularno