Nisam dovoljno dobar! 6 savjeta kako izaći iz labirinta osjećaja nedovoljnosti

Nisam dovoljno dobar jedno je od najčešćih uvjerenja. Jeste li ikada imali osjećaj da ste stalno na oprezu kada radite nešto jer bi se mogao pojaviti netko bolji od vas?

  • Jeste li ikada osjećali da se često ”provlačite” s nečim, i da je samo pitanje vremena kada će vas otkriti?
  • A da niste nešto zaslužili jer se niste dovoljno trudili?
  • Prijatelji se druže s vama jer vas sažalijevaju?
  • Ovo što sam postigla (neki uspjeha) zapravo je samo pitanje sreće!
  • Osjećate li često da ono što radite nikad nije dovoljno dobro?

Ako su vaši odgovori potvrdni na ova pitanja, vrlo je vjerojatno da patite od tzv. sindroma ”prevaranta” – odnosno nekog vašeg unutarnjeg straha da ćete se osjećati kao prevarant i šarlatan bez obzira na to koliko bili doista uspješni u životu ili izgledali uspješno izvana.

Od ovog sindroma u biti i pate ljudi koji doista i jesu uspješni i postižu uspjehe, ostvaruju neke svoje ciljeve. Ipak i iz nekog razloga, i dalje se osjećaju loše. Iako jako inteligentni, ove osobe imaju neku svoju teoriju uspjeha kojega doživljavaju kao puku sreću i slučajnost ili kao rezultat varanja drugih ljudi. Oni ne vjeruju  u svoju inteligenciju i sposobnosti, i misle da nisu dovoljno kompetentni da budu uspješni.

Nisam dovoljno dobar – sindrom prevaranta

Evo primjera osobe koja je zatražila pomoć zbog anksioznosti iza koje se (između ostalog) krio tzv. sindrom prevaranta.

Goran je vrlo visoko pozicioniran konzultant u privatnoj firmi i drži se za jednim od vodećih stručnjaka na području revizija i financijskog savjetovanja. Često ga pozivaju kao stručnjaka govornika.

Nedavno je sudjelovao na jednoj konferenciji na visokom nivou i kada ga je voditeljica konferencije predstavila kao jednog od vodećih i veoma cjenjenih stručnjaka u svom području, Goran je osjetio nelagodu, nesigurnost i počeo s lošim mislima – tipa da svi uvaženi govornici znaju što rade i da odlično rade svoj posao, da su zaslužili da budu dio konferencije i nose svoje titule osim njega.

Goran misli da njemu zapravo uopće tu i nije mjesto, da ne zaslužuje biti dio toga i počinju ga savladavati misli da će netko od njih i u nekom trenutku zatražiti od njega da napusti konferenciju – da će ga ”otkriti”!

Ne, ne radi se o nikakvom psihičkom poremećaju koji se medicinski može dijagnosticirati, nego je riječ o skupu simptoma koji vas zapravo ometaju u svakodnevnom životu da živite punim plućima, zadovoljno i sretno – jer što god radili, uvijek bi moglo biti bolje.

Da vidimo kako se ovaj sindrom odražava u npr. radnom okružju i općenito gdje i kako se manifestira i kakav utjecaj ima u svakodnevnom funkcioniranju pojedinca.

Simptomi obrasca “Ja nisam dovoljno dobar”

Da krenemo od definicije sindroma ”prevaranta”. Općenito ga možemo definirati kao osjećaj nekompetentnosti i nesposobnosti unatoč ”diplomi”, postignućima i iskustvu. Ovaj je osjećaj iracionalan, popraćen stalnim strahom da će vas netko ”otkriti” odnosno da će prije ili kasnije osvanuti dan, kada će svi uspjesi pojedinca biti pokopani jer će drugi ”otkriti” da ništa od onoga što ste postigli niste zaslužili.

Zašto bi se uspješne osobe pobogu ovako osjećale?

Evo prvo nekoliko simptoma obrazaca razmišljanja i ponašanja osobe koja pati od ovog toksičnog sindroma i toliko si pravi štete:

Perfekcionizam

Nemogućnost da se nešto pusti dok ne bude ”savršeno”! Loša strana ovakvog perfekcionizma može biti i to da se osoba zakači na jedan obrazac ili strategiju i već unaprijed odbija isprobati nešto novo sve iz straha da ako probaju nešto drugo i novo ne bude dovoljno dobro, jer oni nisu dovoljno dobri.

Perfekcionizam može biti ok jer nas ponekad može potaknuti da stvaramo sjajne stvari, jednako kao i tako što nas  može paralizirati da stalno tapkamo na istom mjestu iz straha da ne pogriješimo jer nismo dovoljno dobri.

Preopterećenost poslom i prekomjeran rad

Pretjerano pripremanje za neki sastanak (više nego što je doista i potrebno), konferenciju, prezentaciju, sastanak  i sl. ili rad do sitnih sati navečer, preuzimanje dodatnih poslova za koje nemate vremena, stres i nervoza zbog posla koji još niste završili – dolazi vikend a vi umjesto da se opustite i odmarate i dalje radite?!

Teško im je suočiti se i prihvatiti kritike

Osobama koji se bore s ovim samo sabotirajućem obrascem mišljenja i ponašanja, iznimno je teško da  ih netko kritizira odnosno da prihvate kritiku. Možete se početi braniti i davati nekom tko vas kritizira duga i detaljna objašnjenja za neku vašu odluku ili postupak, a možete i sve shvatiti jako osobno i osjećati se kao zadnje smeće. Sve u svemu, umjesto da se kritika primi na znanje, osoba doživljava da je kritika usmjerena na njegovu ili njezinu personu (ličnost).

Stalno se uspoređuju s drugim

Koliko god bili uspješni, uvijek osjećaju da su drugi bolji, uspješniji i žive bolje od njih. ”Ako su drugi sretniji, samouvjereniji, uspješniji, ispunjeniji od mene, onda se ja maksimalno trudim da budem najbolji u onome što radim i još bolji od svih ostalih”. Unatoč takvom razmišljanju, nikad dovoljno dobri.

Osjećaju se neugodno kad ih drugi pohvale

Iako vole da ih se  pohvale, nisu  sigurni što bi oni sad s tom pohvalom jer duboko u sebi vjeruju  da osoba koja vas hvali mora biti u krivu jer vi uopće niste vrijedni pohvale. Dešava se da neke osobe i odbijaju komplimente ili da verbalno uvrijede osobu koja im komplimentira na nečemu.

Osjećaju se kao da su doista prevaranti i varalice

Samo čekaju trenutak kada će ih netko potapšati  po ramenu i pokazati im da su gotovi – razotkriveni i osramoćeni u javnosti. Zato se toliko i trude da ne otkriju ni jednu moguću ”pukotinu” u svom oklopu, kako ne bi bili razotkriveni i uništeni.

Uzroci iza uvjerenja “Nisam dovoljno dobar”

Iz mojega kuta gledanja i rada, riječ je o osobama koji vjeruju da tijekom odrastanja nisu dobivali dovoljno pažnje, pohvale i ljubavi. Ukratko riječ je o osobama koje su bile emocionalno zanemarene. Mislim na prvih 5-6 godina života.

Kada su kao djeca konačno samostalno počeli raditi neke stvari i zadatke, vjerojatno su bili na meti kritika, ili su ih grdili, rugali im se jer to ne radite onako ”kako ja kažem” ili u skladu s rigoroznim standardima svojih skrbnika ( roditelja), odgajatelja u vrtiću. Još gore, ako su se maksimalno trudili a sav taj njihov trud bio zanemaren i ignoriran – kao da ne postojite.

U svakom slučaju roditeljski stil odgoja tu je presudan jer ako od njih ne dobijete odgovarajuće pohvale i ohrabrenje, možete završiti tako da internalizirate negativan pogled na svoja postignuća i jednostavno se uvjerite da koliko god vi radili i trudili se, nikada nije dovoljno dobro jer netko drugi to radi uvijek bolje od mene. U biti, vjerujete da niste dovoljni.

Kako izaći iz labirinta osjećaja nedovoljnosti?  

1. Vjera u sebe i svoje sposobnosti nije nešto što se događa preko noći.

Iako taj proces počinje u najranijem djetinjstvu, neke je stvari moguće ispraviti i nadoknaditi i da se konačno počnete osjećati kao svoja vlastita navijačica i osjećate se sposobnima slaviti svoje uspjehe. Počnite s malim stvarima i gradite se nadograđujte.

Razmišljajte o dovršavanju, a ne o usavršavanju što podrazumijeva potpuno preoblikovanje svega što ste ikada postigli. Savršenstvo je iluzija. Pustite posao koji ste završili i za koji mislite da nije savršen pri tome promatrajući i tolerirajući sve osjećaje koji se pojavljuju dok doživljavate ”otpuštanje”.

2. Naučite staviti točku na ”i”

Naputak sličan ovom prethodnom. Prekomjerni rad može vas iscrpiti i učiniti vas paranoičnim ako se takav obrazac nastavi na duge staze. Prema tome, ponašajte se kao da je posao koji ste danas obavili dovoljan.

Ne nosite posao doma i prestanite se brinuti o njemu. ”Odlogirajte” se, zaboravite na posao i uključite se u neku aktivnost koja će vas oraspoložiti i maknuti fokus s posla.

3. Naučite prihvatiti konstruktivnu kritiku

Vježbajte koje fraze možete izgovoriti kao odgovor kada i ako netko komentira (kritizira) vaš rad. Pokušajte: “Hvala na prijedlogu. Uzet ću to u obzir.” Ili: “Nisam o tome razmišljao” i sl.

Dobro je da osvijestite da je svatko od nas programiran za stalni rast i razvoj naših potencijala i unutarnjih resursa. Ako kritiku pogotovo je dobronamjerna i konstruktivna shvatite kao priliku za rast, nećete se osjećati tako neadekvatno. Sve je stvar vježbe i osvještavanja.

4. Prestanite se uspoređivati s drugim i prihvatite da svatko ima neki svoj put

Uspoređujući se s drugima za koje smatrate da su bolji ili pametniji od vas, samo ćete se lošije osjećati, jer uvijek će postojati netko tko je bolji, ljepši, sposobniji, bogatiji od nas, itd. Ostanite vjerni svojim idealima i vrijednostima.

Budite autentični i ostanite vjerni onome što stvarno želite i u što vjerujete i djelujte u skladu s tim, umjesto da radite na onome što je ”in” a ne pristaje vašoj ličnosti niti se uklapa u vaš sustav vrijednosti.

5. Naučite prihvaćati pohvale i zahvalite se

Pokušajte shvatiti, osvijestiti i prihvatiti činjenicu da je vaš trud (naravno i sposobnosti i vještine, iskustvo) bili ključni za to što ste postigli neki uspjeh ili ishod. Zahvalite se na pohvalama za svoju ulogu u tome i ne odbijajte komplimente – jer vi to zaslužujete

6. Preokrenite negativnost

Ovo je malo teži dio koji se odnosi na to kako zaustaviti glas u svojoj glavi koji govori da niste dovoljno dobri. Ovo je moja preporuka: kada se pojavi negativna misao, zapišite je i smislite pozitivnu alternativu. Preuokvirite ju.

Ako se pojavi misao ‘’Pitam se što ja uopće radim među svim tim ljudima koji su bolji, sposobniji I pametniji od mene’’? ‘’Činjenica da su me pozvali da govorim ili održim neki sastanak govori u prilog činjenici da sam to i zaslužio jer imam kapacitete i sposoban sam’.’

Uvijek govorim klijentima da si u terapeutsku svrhu nabave jednu bilježnicu u koju će zapisivati sve ono u čemu su uspjeli, sve njihove prednosti, vrline, u čemu su dobri, itd. Tako i sami mogu mjeriti svoj uspjeh i koliko zapravo vrijede i na taj si način dizati samopouzdanje i motivaciju.

Ako ste se prepoznali i sami si osvijestili da ste perfekcionist nikada dovoljno dobri i to vas ometa u svakodnevnom životu, čini tjeskobnim i anksioznim, svakako potražite stručnu podršku. Za svaki problem postoji rješenje pa tako i za vaš.

Autorica: MSc. Mirella Rasic Paolini, Specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje

PROČITAJ JOŠ:

Transcedentalna meditacija: Duboka relaksacija i unutarnji mir

12 zen pravila koja će potpuno transformirati vaš život

Ljubav prema sebi – kako biti sebi najbolji prijatelj?

Hormoni sreće: Savjeti kako se osjećati sretnije

Emocionalna zrelost: 5 savjeta za upravljanje životnim izazovima

- Promo -spot_img
- Promo -
popularno