fbpx

Oprosti kao navika: zašto se stalno nekome ispričavate?

Oprosti kao navika je važan dio našeg života, no potrebno je znati kada je vrijeme za ispriku i kada je vrijeme za to da se suzdržite. Ako se stalno ispričavate nekome, možda je vrijeme da se zapitate zašto. 

Koliko puta u danu kažete oprosti?

Jeste li se ikada pitali koliko puta u danu kažete nekome oprosti, a koliko je puta zaista potrebno? Istraživanja pokazuju da se ispričavamo u prosjeku 20 puta u danu. Žene puno češće koriste riječ oprosti nego što to čine muškarci. Ovo je jedna vrlo moćna riječ međutim, znamo li ju ispravno koristiti? 

Oprosti kao navika – odakle dolazi ta potreba?

Govoriti „oprosti“ za ono što treba i ne treba, naučili smo još u djetinjstvu. Ispričavali smo se od najranijih nogu iako nismo baš znali za što. „Oprostite“ je postao sinonim za pristojno ponašanje. Možemo vidjeti kako članovi obitelji godinama nakon svađe odbijaju razgovarati jedni s drugima samo zato što niti jedna strana ne želi biti prva koja će se osloboditi svog ponosa i “slomiti i ispričati se” jer smo zaključili da je isprika znak slabosti. Ipak, ovo uvjerenje nije nam od velike koristi. 

Prekomjerno “Oprosti” narušava samopouzdanje

Svaki put kada kažete „oprostite“ u tom trenutku, zapravo sebe stavljate u poziciju žrtve. Kada se ispričavamo, podsvjesno sebi šaljemo poruku da smo nešto krivo učinili. 

manjak samopouzdanja

Kada ispričavanje postane navika, tada više niti ne razmišljamo o tome, imamo li razloga osjećati se krivima za nešto ili ne, međutim slika o sebi koju stvaramo, dovest će do manjka vjere u sebe i manjka samopouzdanja u nekim segmentima i dijelovima života, odnosa ili situacija u kojima se nađemo. Kada se ispričavamo često puta, iza isprike slijedi opravdavanje kojim sebi namećemo osjećaj manje vrijednosti i srama.

Kada oprosti postane navika

Pogledajmo sada neke od najučestalijih situacija u kojima se ispričavamo po navici a da zapravo za to ne postoji opravdan razlog. Popis automatskih odgovora “Oprosti” nema kraja. Kamo god krenuli, čini se da se netko automatski ispričava za nešto.

Ulazak u trgovinu u potrazi za nekim odjevnim predmetom. Prodavačica tipka po svom mobitelu, a Vi joj se krenete obraćati s „Oprostite, biste li me molim Vas poslužili?“

Također, kasnite na sastanak s prijateljicom. Prvo što izgovarate je „Oprosti molim te što me čekaš (isprika), taman mi je autobus otišao ispred nosa i nikako nije došao drugi narednih 20 minuta„ (opravdavanje). 

Nalazite se u uredu i već kasnite sa zadacima. Kolegica ulazi u sobu i molim Vas da odete na kavu. Vaša prva rečenica je „Oprosti, kasnim s izvještajem, ne mogu sada“.

Jedna od vrlo poznatih situacija u kojoj se nepotrebno ispričavamo je ona, u kojoj dolazite do taksiste i pitate ga „Oprostite, vozite li do Dubrovnika?“

Također, situacije u kojima se apsolutno nepotrebno i nepoželjno, ispričavati se, one su u kojima se:

  • osjećate zdravstveno i fizički loše 
  • one koje su vezane uz vaša emotivna stanja. („Oprosti, danas sam baš tužna“)
  • izražavanje mišljenja gdje vam se nešto sviđa ili ne („Oprosti, meni se tvoja frizura ne sviđa“)

Oprosti zamijenite s hvala!

Ono što će Vaše samopouzdanje ojačati umjesto da će ga narušiti je to, da „oprostite“ zamijenite s riječi „molim ili hvala Vam“. Nikad se ne ispričavajte zbog nečije nepažnje. Umjesto da se ispričate kada nekome slučajno stanete na nogu, recite nešto poput: „Vjeruj mi da Te nisam vidjela“. Evo još nekih situacija u kojima možete promijeniti automatski naučenu i stvorenu naviku ispričavanja.

Na primjer u našem gore spomenutim situacijama, to bi izgledalo ovako:

„Molim Vas da mi pokažete ovaj odjevni predmet“

„Hvala ti što si me čekala“

„Gospodine, vozite li do Dubrovnika?“

„Usred posla sam. Odgodimo kavu za kasnije“.

Primijetite kako se osjećate u prvom, a kako u drugom slučaju.

Kako prekinuti neprestano ispričavanje?

  • Počnite već danas sa preoblikovanjem rečenica tako da riječ „oprosti“ izbacite ukoliko zaista ne smatrate da ste nešto jako zabrljali i nekome nešto svjesno uskratili. 
  • Vježbajte u svakodnevnim običnim situacijama, posebice s nepoznatim ljudima. Kod njih nećete imati osjećaj grižnje savjesti i krivnje.
  • Nikada se ne ispričavajte kada se upuštate u diskusiju. Vaše je pravo izraziti svoje mišljenje, kao i svaki drugi član rasprave. 
  • Ne ispričavajte se dok radite svoj posao ili tražite da netko obavi svoj. 

Situacije u kojima je potrebno reći “oprosti”

Naravno, uvijek postoje one situacije u kojima je isprika opravdana i zdrav način komunikacije. To su trenutci u kojima izražavate žaljenje sa postupke kojima ste nekoga povrijedili. Obično će iza takvih „Oprosti“ slijediti „Žao mi je“. Kako idemo naprijed u ovo vrijeme samospoznaje i samootkrivanja, vitalno je steći sposobnost prepoznavanja vlastitih pogrešaka.

opravdana isprika

Nitko nije savršen i svi ćemo u nekom trenutku svog života učiniti nešto, što bi moglo povrijediti drugu osobu. Razlika je, međutim, u spoznaji vlastite pogreške i najvažnijem koraku, priznanju da smo učinili nešto za što smo shvatili da i nije bilo na ponos i slavu. Ispričavanje samo radi isprike je besmisleno. U automatskom ponašanju, nema nikakve empatije i iskrenosti. Ne možemo se iskreno ispričati ako sami sebi ne možemo priznati i osjetiti da smo ipak negdje pogriješili. Naravno, za ovaj korak potrebna je razina samo odgovornosti koju velik broj ljudi izbjegava. 

Svaliti krivnju na nekoga drugog lako je. Preuzimanje odgovornosti za svoje postupke ono je što razlikuje svjesne od nesvjesnih stvaraoca svog života. 

Što znači iskreno oprosti i iskrena isprika

Važno je znati ovo:

  • očekivati ispriku od drugih ljudi uzaludna je misija. Ljudi nam ništa ne duguju. Naprotiv. Za one koji smatramo da bi se trebali ispričati, ne dijele naše mišljenje. Oni ne vide razlog za ispriku. U njihovoj percepciji, oni su ispravni i ponekad sebe vide, kao žrtvu u tom osnosu.
  • Isprikom i oprostom dajete slobodu sebi. Ljudi koji zamjeraju, ne mogu napakostiti drugome. Takvim obeshrabrujućim mislim i emocijama, štetu nanose isključivo sebi.
  • Za iskrenu ispriku i oprost, potrebna je viša razina svjesnosti. Kada dovoljno svjesno volimo sebe, biti će nam najvažnije ostati u miru sa sobom umjesto tjerati pravdu na vidjelo. To rade oni koji sebe ne vole 
  • Važno je  imati na umu i vrijeme, jer ponekad druga osoba, zbog svoje povrijeđenosti i niske razine ljubavi prema sebi, možda neće biti spremna prihvatiti ispriku. Dopustite vremenu da ublaži bol.
  • Izvinjenje ne može poništiti učinjeno, ali može pomoći zadržati temelje i izgraditi jedan novi, kvalitetniji odnos. 

I za kraj, snaga oprosta je ogromna, kada dolazi iz srca. Ono što ćete dobiti ako naučite u pravo vrijeme reći oprosti je ovo:

  • Veća razina vjera u sebe 
  • Osjećaj ponosa, samovrijednosti i ljubavi prema sebi
  • Kvalitetniji odnosi i okruženje s kojim dijelimo vrijeme
  • Nova razina svjesnosti
  • Mir sa sobom

Naučite koristiti riječ „Oprosti“ i „Žao mi je „ i slika o sebi, postati će puno zdravija i ljepša, a život će poprimiti neke svjetlije i življe boje.

Autor: Maja Prović, mind & mindfulness trener

PROČITAJ JOŠ:

Zahvalnost: Kako prepoznati i živjeti iskrenu zahvalnost?

Ljubav prema sebi – kako biti sebi najbolji prijatelj?

Afirmacije: Kako ih pravilno koristiti za pozitivne promjene u životu?

Upoznajte podsvijest: Kako promijeniti podsvjesno razmišljanje?

- Promo -
- Promo -
popularno