Socijalna anksioznost: kako izgleda i kako se nositi?

Što je socijalna anksioznost?

Osjećati nervozu u nekim društvenim situacijama je čak i skroz normalna pojava. Na primjer, odlazak na spoj ili prezentacija pred većom skupinom ljudi može izazvati osjećaj leptirića u trbuhu. No, u slučaju kada svakodnevne interakcije uzrokuju značajnu tjeskobu i neugodu i počnu remetiti normalno svakodnevno funkcioniranje, jer se bojite da vas drugi pomno provjeravaju ili osuđuju, može biti vrlo uznemirujuće i imati veliki utjecaj na vaš život.

Socijalna anksioznost, koji se također naziva socijalna fobija, dugotrajan je i uzneemirujući strah od društvenih situacija. Kod socijalnog anksioznog poremećaja strah i anksioznost dovode do izbjegavanja koje može poremetiti vaš život. Jak stres može utjecati na vaše odnose, dnevne rutine, posao, školu ili druge aktivnosti.

Kod osoba koje pate od socijalne ankcioznosti, odnosno od socijalno anksioznog poremećaja, anksioznost  je prisutna u socijalnim situacijama, i praćena je iracionalnim strahom od negativne procjene drugih ljudi. Najčešće počinje u periodu adolescencije, i javlja se u socijalnom okruženju, odnosno u javnosti. Osoba se plaši da će biti ismijana, ponižena, da će je drugi iskritizirati, da će u nečemu pogriješiti, osramotiti se, ispasti smiješna i glupa, i da će zbog toga biti odbačena. Iz tog razloga se socijalne situacije izbjegavaju, što je ključna odlika ovog poremećaja.

Socijalni anksiozni poremećaj može biti kronično stanje mentalnog zdravlja, ali učenje vještina suočavanja s psihoterapijom i uzimanje lijekova može vam pomoći da steknete samopouzdanje i poboljšate svoju sposobnost interakcije s drugima.

PROČITAJ JOŠ: Anksioznost: simptomi i tehnike samopomoći

Socijalna ankcioznost simptomi

Osjećaj sramežljivosti ili nelagode u određenim situacijama nisu nužno znakovi socijalne anksioznosti, osobito kod djece. Razine udobnosti u društvenim situacijama variraju, ovisno o osobinama osobnosti i životnim iskustvima. Neki ljudi su prirodno rezervirani i povučeniji, dok su drugi ljudi otvoreniji i spremniji na interkacije sa drugima.

Za razliku od svakodnevne nervoze, kod socijalne anksioznosti je prisutan strah, tjeskoba i izbjegavanje koji ometaju odnose, dnevne rutine, posao, školu ili druge aktivnosti. Socijalna anksioznost obično počinje u ranoj i srednjoj tinejdžerskoj dobi, iako ponekad može početi u mlađe djece ili kod odraslih.

Pored intenzivnog straha prisutni su i simptomi kao što su tahikardija, znojenje, crvenjenje, drhtavica, otežan govor, mučnina, nestabilnost itd.

Socijalna anksioznost – emocionalni i bihevioralni simptomi

Znakovi i simptomi socijalne anksioznosti mogu uključivati:

  • Strah od situacija u kojima bi vas mogli negativno ocijeniti
  • Brinite se hoćete li se osramotiti ili poniziti
  • Intenzivan strah od interakcije ili razgovora sa strancima
  • Strah da će drugi primijetiti da izgledate tjeskobno
  • Strah od fizičkih simptoma koji vam mogu uzrokovati neugodnost, kao što su crvenjenje, znojenje, drhtanje ili drhtav glas
  • Izbjegavanje činjenja stvari ili razgovora s ljudima iz straha od neugode
  • Izbjegavanje situacija u kojima biste mogli biti u centru pažnje
  • Anksioznost u iščekivanju aktivnosti ili događaja od kojih se plašite
  • Intenzivan strah ili tjeskoba tijekom društvenih situacija
  • Analiza vašeg učinka i prepoznavanje nedostataka u vašim interakcijama nakon društvene situacije
  • Očekivanje najgorih mogućih posljedica negativnog iskustva tijekom društvene situacije

Socijalna anksioznost -fizički simptomi

  • Crvenilo
  • Ubrzani rad srca
  • Drhtanje
  • Znojenje
  • Uznemireni želudac ili mučnina
  • Poteškoće s hvatanjem daha
  • Vrtoglavica
  • Osjećaj da vam se um ispraznio
  • Napetost mišića

Socijalna anksioznost u svakodnevnim situacijama

Socijalna anksioznost ili socijalna fobija može biti generalizirana, odnosno usmjerena na sve socijalne situacije, ili fokalnog oblika, odnosno ograničena na samo određene situacije u socijalnom kontekstu. Uobičajene situacije u kojima se javlja anksioznost su:

  • javni nastup
  • telefoniranje
  • upoznavanje novih osoba
  • razgovor s nepoznatom osobom
  • razgovor s ljudima od ‘autoriteta’
  • korištenje javnog toaleta
  • pisanje pred drugim ljudima
  • konzumiranje hrane i pića u prisustvu drugih ljudi
  • vožnja
  • sastanak s potencijalnim partnerom

Simptomi socijalnog anksioznog poremećaja mogu se mijenjati tijekom vremena. Mogu se razbuktati ako se u životu suočavate s puno promjena, stresa ili zahtjeva. Iako izbjegavanje situacija koje izazivaju tjeskobu može učiniti da se kratkoročno osjećate bolje, vaša će se tjeskoba vjerojatno nastaviti dugoročno ako ne dobijete liječenje.

Socijalna anksioznost i faktori rizika za razvoj

Nekoliko čimbenika može povećati rizik od razvoja socijalnog anksioznog poremećaja, uključujući:

Obiteljska povijest. Veća je vjerojatnost da ćete razviti socijalno anksiozni poremećaj ako vaši biološki roditelji ili braća i sestre imaju to stanje.

Negativna iskustva. Djeca koja doživljavaju zadirkivanje, maltretiranje, odbijanje, ismijavanje ili ponižavanje mogu biti sklonija socijalnom anksioznom poremećaju. Osim toga, drugi negativni događaji u životu, poput obiteljskih sukoba, traume ili zlostavljanja, mogu biti povezani s ovim poremećajem.

Temperament. Djeca koja su sramežljiva, plaha, povučena ili suzdržana kada se suoče s novim situacijama ili ljudima mogu biti izložena većem riziku.

Novi društveni ili radni zahtjevi. Simptomi socijalnog anksioznog poremećaja obično počinju u tinejdžerskim godinama, ali upoznavanje novih ljudi, javni govor ili važna prezentacija posla mogu po prvi put izazvati simptome.

Imati izgled ili stanje koje privlači pažnju. Na primjer, izobličenje lica, mucanje ili drhtanje zbog Parkinsonove bolesti mogu povećati osjećaj samosvijesti i mogu izazvati socijalni anksiozni poremećaj kod nekih ljudi.

Što uzrokuje socijalnu anksioznost?

anksioznost

U osnovi socijalne fobije nalazi se nedostatak samopoštovanja, nesigurnost, nisko samopouzdanje i kritičan stav prema sebi i drugima. Ove osobe su veoma osjetljive na mišljenje drugih ljudi, teško podnose kritiku i izuzetno su ranjive. Njihova slika o sebi nije cjelovita i stabilna, pa se vrlo lako može narušiti. Pored toga što se osjećaju uplašeno, često je prisutno i osjećanje krivnje i inferiornosti.

Socijalna anksioznost i psihodinamika socijalne anksioznosti

Ambivalentni (suprostavljeni) osjećaji mogu biti u korijenu socijalne anksioznosti. Kada su osobi potrebni drugi ljudi da bi održala psihičku stabilnost, javlja se strah od procjene, ali i mržnja prema ‘’procjenitelju’’ što dodatno može pojačati strah. 

Ambivalanetni osjećaji

Osobe koje su ambivalentne imaju poteškoća u donošenju odluka, pa nerijetko očekuju da im drugi kažu šta je točno potrebno da učine. Često se stiče dojam da su tolerantne, spremne na kompromis i dogovor. Djeluju altruistično, jer zanemaruju svoje želje i potrebe zbog drugih. Ovakvo ponašanje je prisutno zbog straha da se suprotstave, jer to može dovesti do konflikta. Agresija koja se osjeća prema drugima se potiskuje, a nerijetko i projicira u druge, zbog čega socijalna fobija može biti udružena sa paranoidnim idejama (da ih neko promatra, mrzi, želi im napakostiti).

Struktura Superega

U srži socijalne fobije nalazi se osjećanje stida i strah od samog sebe. Do ovoga dolazi zbog patološke strukture Superega. Superego ili Nad Ja najjednostavnije možemo opisati kao onaj dio ličnosti u kome su smješteni naši ego ideali, pravila, unutrašnji zakoni, sistem vrijednosti i moralna uvjerenja.

Ovaj dio ličnosti se formira u relaciji sa drugima, odnosno kroz odnos sa primarnim figurama (roditeljima ili starateljima). Relacije sa značajnim figurama se internaliziraju, odnosno pounutruju i na taj način se formira superego. Isto tako je značajan i odnos među siblinzima (braća i sestre), sa vršnjacima i osobama od autoriteta. Sadržaj superega se projicira u druge, pa se iz tog razloga od drugih očekuje da će ih procijeniti upravo onako kako i oni sami sebe doživljavaju – neadekvatno.

Sada kada smo razumjeli kako se osjećaju osobe sa socijalnom fobijom,odnosno socijalnom aksioznošću lakše je razumjeti i njihovo inhibirano ponašanje. Ali upravo taj vid ponašanja okolina tumači kao njihovu nezainteresiranost, pa prestaju da im prilaze i odustaju od uspostavljanja kontakta, što oni tumače kao odbacivanje.

Ljudi koji pate od socijalne fobije su ljudi željni kontakta i bliskosti s drugima, ali ga ne mogu uspostaviti jer ih sama pomisao na bliskost plaši

Socijalna anksioznost terapija i liječenje

U psihoterapiji cilj je da se simptomi smanje, da osoba nauči da ih kontrolira i da ovlada socijalnim vještinama. Kada je riječ o psihodinamskoj terapiji, fokus nije na promjeni iracionalnih uvjerenja u racionalna i postepeno izlaganje situacijama koje osoba doživljava kao potencijalno opasne, kao što je slučaj u nekim kraćim terapijama, već na restrukturiranju ličnosti. 

terapija

Pod restrukturiranjem ličnosti misli se na otkrivanje i razrješavanje unutrašnjih konflikata, usvajanje novog sistema vrijednosti (terapeut ne nameće klijentu svoje vrednosti!) i funkcionalnijeg stila života. S obzirom da je za formiranje ‘podloge’ za dalji razvoj ovog poremećaja bio ključan odnos sa drugima, u psihoterapiji se također stavlja veliki akcenat na značaj odnosa između psihoterapeuta i klijenta. Jako je važno da psihoterapeut osigura atmosferu povjerenja i sigurnosti, kako bi klijent mogao da iznosi svoje sadržaje bez bojazni da će biti osuđen ili ismijan. 

Na ovaj način klijent doživljava korektivno emocionalno iskustvo, što ga postepeno priprema i osnažuje da se kasnije upusti u socijalne relacije. Otežavajuća okolnost u psihoterapiji je česta sumnjičavost, opreznost i paranoidnost koju klijent izražava prema terapeutu i na taj način onemogućava da s terapeutom uđe u odnos. Strah od odnosa se javlja zato što klijent sadržaj svog superega projicira na psihoterapeuta (očekuje da će biti napadnut, iskritiziran, osuđen, ismijan, i pogrešno interpretira ponašanje i pitanja terapeuta).

Psihoterapeut treba biti strpljiv, empatičan, autentičan i bez ikakvih očekivanja prema klijentu (kada osoba sa socijalnom fobijom osjeti da se nešto od nje očekuje, ima potrebu da udovolji očekivanjima, ali ujedno i strah da u tome neće uspjeti).

Da bi se dijagnosticirala socijalna anksioznost, neophodno je da se anksioznost javlja isključivo u socijalnim situacijama, da izbjegavanje potencijalno ugrožavajućih situacija bude dominantna odlika u ponašanju, i da je anksioznost praćena vegetativnim znacima poput ubrzanog rada srca, plitkog disanja, preznojavanja, drhtanja i sl.  Često je udružena s drugim mentalnim poremećajima, kao što su depresija, agorafobija, alkoholizam, ovisnost, a može ukazivati i na izbjegavajući poremećaj ličnosti. 

Ovaj tekst nije namijenjen u dijagnostičke i terapijske svrhe, pa ukoliko sumnjate da patite od socijalne fobije obratite se stručnom osobi za pomoć. U tretmanu socijalne anksioznosti predlaže se kombinacija psihofarmakoterapije u kombinaciji sa psihoterapijom. 

Autor: Jelena Đurić, psiholog i psihoterapeut

PROČITAJ JOŠ:

Strah koji blokira uspjeh – kako ga se osloboditi?

Samokritika i unutarnji kritičar: kako da rade za nas?

Strah od tuđeg mišljenja: Kako ga se osloboditi?

Manipulacija u ljubavi: kako ju prepoznati i što učiniti?

Kako izbaciti stres iz sebe tehnikama opuštanja?